Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29.avgusta 1189. godine na starobosanskom jeziku
i Bosanskim pismom Bosancicom. Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na
bosanskom jeziku, i najstariji drzavni dokument kod svih juznoslovenskih naroda i drzava.
Ban Kulin,u glavnom dijelu te Povelje, kaze:
....Ja,Ban Bosanski Kulin,obecavam Tebi kneze Krvasu i svim gradjanima Dubrovcanima pravim Vam
prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu drzati sa Vama i pravo povjerenje,dokle budem ziv.
Svi Dubrovcani koji hode kuda ja vladam,trgujuci,gdje god se zele kretati,gdje god koji hoce,s pravim
povjerenjem i pravim srcem,bez ikakve zlobe,a sta mi ko da svojom voljom kao poklon.
Nece im biti od mojih casnika sile,i dokle u mene budu,davati cu im pomoc kao i sebi,koliko se moze,bez
ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evandjelje.
Originalna transkripcija sa Bosancice na Latinicu,glasi:
....Ja, Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi,kneze Krvasu i vsim gradjam Dubrovcam,pravi prijatelj biti
Vam,od sele i do vijeka,i prav goj drzati s vami i pravu vjeru do kole sam ziv. Vsi Dubrovcane kire hode po
moemu vladaniju,trgujuce,gdje si kto hoce kretati,gdje si kto mine,pravov vjerov i pravim srcem drzati
je,bez vsake zledi,razvje sto mi kto da po svojov voljov poklon,i da im ne bude od mojih castnikov sile,i do
kole u mene budu,dati im svijet i pomoc kakore i sebi,kolikore moze,bez vsega zloga primisla.
Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evandjelje.
Ako Bosnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. Utvrdi zakon ko je
prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju
pravdu na Bosnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne
bude odgovoriti. Ako Bosnjanin zapsi da nije duzan - da mu nareche priseci samoshestu, koje ljubo
postavi Banj rod. Ako bude podoban od Banova roda kto - da mu su porotnici od njegova plemena, koga
mu hotenje. A toj da se zna - da ne moze tehej pobjegnuti, a vece ne moze pred nikoga mu narechi.
A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bosnjanin Dubrovcana - taj pravda da je pred gospodinom
Banom, a osud da grede Banu na njih. Ako bude svadja Bo�njanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da
sudi knez dubrovacki i sudje, a globa opcini. Ako Bo�uhiti Dubrovcanina za konja, a on bude
ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovcanin: "Moj je konj vlasti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od
koga", volja povije od koga je kupljen, volja priseze samoshest - cist duga da bude. I ako Bosnjanin bude
duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. I ako Bosnjanin izme
dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je
vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavshtine. Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u Banovu
vladanju, kto se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu Banu vsaki sest volova na
svoju glavu - i da se ne vrate. Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin
Ban da rok Dubrovcanom sest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina
Bana Stjepana. A Dubrovcane da zivu Humskom zemljom u njih' zakonu - u prvom. A ovomuj pisanju
svjedok: zupan Krksha.... A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina Bana Stjepana,
gospodina svem Zemljam Bosancem i Humscem' i Donjem' krajem' gospodin.
Originalna transkripcija sa Bosancice na Latinicu,glasi:
Utvrdi zakon ki je prvo bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki clovjek, koji je zakon bil: Ako ima
Dubrovcanin koju pravdu na Bosnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca -
roka da mu ne bude odgovoriti. Ako Bosnjanin zapsi da nije duzan - da mu na-rece priseci samosestu, koje
ljubo postavi banj rod. A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bosnjanin Dubrovcanina - ta
pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. Ako bude svadja Bosnjanina z
Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovacki i sudje a globa opcini. Ako Bosnjanin bude
duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana! Ako Bosnjanin izme
dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poslju da je knjiga prava da je
vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavstine! Ako rat bude, casa Bog uslisi, medju Bosnom i
Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovcaninom sest mjeseci, da podju u Dubrovnik slobodno - na
to im je vjera gospodina bana Stjepana! A Dubrovcane da zivu u Humskom zemljom u njih zakonu - u
prvom...
Stjepan Kotromanosc
15. Avgusta 1332. godine
Az rab Bozji i svetoga Grgura, a zovom gospodin Knez Vladislav, i gospoja Kneginja Jelena, i niju
gospodin Ban Tvrtko, i njegov brat Knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete
Dobrijeh Bo�njana Knezu Vlatku Vlkosalicu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni
porucenik, ni njegovo dijete. I da mu se ne moze svrci vjera, cesa ne ogledala ona dvanadesete, koja sta s
njimi prisegla. ....
I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvje Vlatkova cloveka - ni sam Ban Tvrtko, ni njegov brat Knez
Vlk, - bez volje Kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - Dobri
Bo�njani...
Dasmo mu sve ono sto je njegovo bilo. Dajemo viditi vsakomu cloviku komu se dostoji - da mi prizvasmo k
sebi Vojevodu Pavala Klesica. ....
I s timi ga s vsim pridasmo gospodinu Djedu i njegovim Strojnikom i vsoj Crkvi Bosanskoj, u njih
obarovanije. I da mu se ne ucini nikdare nijedno hudo - sto ga ne bi ogledala Crkve Bosanske i vlastele
Bosansci.
Povelja Kralja Tvrtka II Dubrovcanima iz 1405.
U ovu nepravedni rat, Uchinih s gospodinom Hercegom i po svijetu s vlasteli Bosanscimi i vishe togaj, da
je vidomo vsakome: Kto godi je Bo�njanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi
Dubrovcaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moze Dubrovcanin tozi istinom pokazati - da se ima
Dubrovcaninu vratiti i platiti. I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat
uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju Bosanscimi ljudmi i
Dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo I takozi pravimo i povelivamo: Da
nitko ne uzmozhe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrazhde, ni u jedno vrijeme -
dokoli stoji svijet. Kto li se obrite, potvoriv se - da je gospodstvu mi nevjeran, i da se raspe. Sto sudije odluce
nitko ne moze potvoriti. A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Bosnjanin, ljubo
Kraljstva Bosanskoga, komu godi Dubrovcaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja
knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi Bosanski, koga sh njim Kraljevstvu mi poshlje.
Pisma i Fragmenti iz Drzavnih Akata
I moja ce propast povuci za sobom i mnoge druge. Dojde glas Kraljevstvu mi kako Car Turski Muhamed
namjerava dojduceg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili
Turachkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio Ugarsku i Bnetachku gospodu i Jurija Kastriota
jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoc, sto molim i tebe, svepochtenog, uzmoznog i presvijetlog
gospodina i oca. Ja ne istem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji
uznaju kako mi tvoja pomoc nece uzmanjkati. Jere, ako Bo�njani budu vidjeli da u ovoj rati nece biti sami i
da ce im mnogi ini pomioci - hrabrije ce u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska nece bez straha u moje
vladanje naprasno ulisti. Prilazi u moju zemlju su veoma teski, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne,
tere ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo.
SASTANAK U MILIMA - JELENA KOTROMANIC, 1354 GODINE
V`ono vrijeme,kada pridje gospoja Bana mati s` Ugra i s` svojim sinom i s` Knezom s` Vlkom i
kada bi stanak na Milah vse Zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje,prisegla je
gospoja Bana mati i njen sin gospodin Ban Tvrtko dumanadesete Dobri Bo�njane,Knezu
Vlatku Vlkoslavicu,a sizi su prisegli............
I volja,koja bi kleveta,a ili obada ulizla na Kneza,na Vlatka,a ili u koju zavjeru zasal Knez
Vlatko - da mu nisu voljni uciniti nijednoga hudoga,dokole ga nije ogledala Bosna.
ISPRAVA RAJKOVICIMA IZ 1366 GODINE - KRALJ TVRTKO
Az rab Bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin Ban Tvrtko, po milosti Bozjoj gospodin mnogim Zemljam
Bosanskim,gospodin Bosanski,i srbski,i solski,i podrinski i mnogim stranam Bosanskim. Pravi gospodin
Ban Tvrtko: kada se bjehmo svadili, tada nas Stjepan Rajkovic umiri i da nam nas grad Bobovac, a neda ga
dati Ugrom. I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na
Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u vijeki amen. I s timi vasemi predasmo ga u vjeru djedinju i vse
Crkve Bosanske. I vse krstjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrci vjera krstjanska ni za jedin uzrok....
I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar. I sto ga ne sudi Djed s dva Strojnika s njim. ..... I da ne
suzanj nikadar dokle je korijen u Bosne Crkve Bozje. Da o tom ima crkva stati.
A tomu svjedoci Dobri Bosnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez
Branko Prinic, Knez Sladoje,....
Novo 
Bosna i Bošnjaci, Bosanski Krstjani ili Babuni, Etničko Porijeklo Bošnjaka, Odnos Bošnjaka Prema Osmanskom Carstvu i Državi, Uzimanje Bošnjaka u Adžami-oglane, Afirmacija Bošnjaka u Političkom životu Osmanskog carstva, Naseljavanje Bošnjaka u Podunavlje - Undžurovinu...
Opcenito
Bosna i Bosnjaci
Novosti
- Bosna i Hercegovina
- Svijet
- Lifestyle
- Zdravlje
- Zanimljivosti
Since 2008