25 Marta 1611. (10.muharema 1020. godine ), u Istanbulskoj cetvrti Unkapanı,  

poduzeo je u periodu od 1631 do 1670 godine vise velikih putovanja po tadasnjem

Osmanskom carstvu i izvan njega, a sudjelovao je i u ratovima na Kreti, Hrvatskoj,

Mađarskoj, Austriji i drugdje pod Sultanima Ibrahimom i Muhamedom IV.

O svojim opazanjima i dozivljajima u miru i ratu napisao je polovinom 17.stoljeca

opsezno djelo u deset knjiga pod imenom Sejahatnama (Putopis Evlije Čelebije) ili

Tarihi Sejjah u kojem daje opsirne opise brojnih gradova na Balkanu,ukljucujuci

tu i Bosanske. Bio je Hafiz Kur'ana (znao je cijeli Kur'an napamet), a skolovao se na

dvoru Sultana Murada IV.

Godine 1640. polazi na svoje prvo putovanje izvan Carigrada i do kraja svog zivota odaje

se gotovo stalno putovanjima sirom Turske Imperije i postaje neka vrsta svjetskog

putnika,vodeci cijelo to vrijeme svoj dnevnik i biljezeci marljivo sve zanimljivo sto bi

zapazio.Putovao je ili sam,ili u pratnji znamenitih drzavnika,a najvise kao pouzdanik i

pratilac svoga rodjaka Melek Ahmed-Pase,kome treba zahvaliti za najveci dio Evlijinih

putovanja po Balkanu.

Prvo takvo putovanje poduzima 1660. godine,a krajem avgusta iste godine prvi put

dolazi u Bosnu. Njegova putovanja po Evropi trajala su sljedecih deset godina, do

1670. godine,a potom se vraca u Carigrad, 1671. godine ide u Meku na Hadz, a 1672.

godine odlazi u Egipat, koji je prosao uzduz i poprijeko.

Godine 1673 putuje u Sudan i Abisiniju (danasnja Etiopia i Eritrea).

Posljednje putovanje koje je zabiljezio poduzeo je u julu 1676. godine.

Svojim putopisom,pod nazivom "SEYAHATNAMESI" - "PUTOPIS",stekao je

svjetsku slavu.Nije iskljuceno da je originalno naziv svome djelu Evlija dao "TARIH-I

SEJJAH" - "HISTORIJA PUTNIKA",kako stoji u beckom rukopisu i kako proizilazi iz

naslova pomenute skracene redakcije toga putopisa. Integralni putopis je sadrzan u deset

vrlo opseznih tomova.

Nekoliko zanimljivih isjecaka iz vrlo opsirnog dijela njegovog putopisa koji

se odnosi na Balkan, Bosnu i Bosnjake:

 -Kada opisuje Sarajevo kaze sljedece:"Narod se u ovim krajevima u puckom govoru

zove Bošnjaci (Bošnjak).Samo draze im je kad se kaze "Bosanci" (Bosnevi).Kao sto je

cist njihov jezik,tako su zaista,i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosudjuju.Jezik im je

blizak latinskom."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

121.)

Ovdje je bitno napomenuti da je naziv "Bosnevi",u stvari Arapski naziv za  Bošnjake,i

da je jedino pravilno prevesti "Bosnevi" kao "Bošnjaci". Iz ovog putopisa vidimo da se u

Evlijino vrijeme u Sarajevu,kao metropoli,pored domicilnog Bosanskog govore i mnogi

strani jezici :"Narod govori bosanski, turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski."

(Evlija,Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo Publishing",1996,stranica

116.).

-Bošnjake u Banja Luci opisuje vrlo opsirno,govoreci i o jelima koje vole,pa

kaze :"Kupus,koji zovu "kopuska" ima glavu veliku kao kazan,a listovi su mu socni

kao tanki listovi niseste.Bošnjak za ovaj kupus kaze:"Allah mi je din (vjera),a kupus

imam (vjerovanje) - i jede ga do crkavanja.Od pica im je glasovito kozje

mlijeko,surutka,medovina...Na sedamdeset mjesta imaju izletišta. Od svih

najglasovitije je Ferhad-pašina bašca.Svega pet hiljada vinograda i basca placaju porez

na vinograde (dunum hakki). Jedan dio stanovnistva su trgovci. Oni dolaze i odlaze u

Beograd, Skoplje (Uskub) i Solun (Selanik). Drugi dio opet su gazije,borci za vjeru.

Jedan stalez su sluzbenici casnog šerijata,jedni su bastovani,jedni su ulema,a

drugi stalez su privrednici i zanatlije...Sve im zene nose cohane feredze,a na kape

stavljaju jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.Jezik im je bosanski. Oni

svoja imena skracuju pa Hasanu kazu Haso, Musau - Muso, Memiji - Memo."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

216.)

-Govoreci o Osijeku kaze sljedece"Dok smo potpuno razmotrili ovaj grad,dotle je

prispjela i ona vojska naseg gospodara Kadizade Ibrahim-paše koja je bila zaostala.

Mi smo prosli ispod satora velikog vezira Fazil Ahmed-paše Cuprilica u vrlo svecanoj

povorci.Naš paša imao je dva tuga.Nasa vojska je bila impozantnija od vojske ostalih

vezira. Kada su vidjeli nase odrede,svi su vojnici rekli:"Bog ih blagoslovio",i divili

se.Tu je bilo sto dvadeste naoruzanih i dobro obucenih kapidzibasa, dvije stotine

dostojanstvenih...,tri stotine muteferika, dvije stotine delija, dvije stotine gonulija, dvije

stotine Tatara, stotinu cesnegira, stotinu vanjskih kilardzija, dvije stotine pazeva

saraca, tri stotine saridzija pod puskom, sedam stotina i sedamdeset sejmena,

Hrvata, Bošnjaka i Arnauta, od kojih je svaki pojedini licio na jednog starog lava.

Sve njihove putne kape bile su nacinjene od crvene soja-cohe. Oni su svoje srmom

vezane kape zabacivali na ledja. Svi su prolazili pjeske,u redu dva po dva, marširajuci

hitro kao srne,noseci puske koje izbacuju olovna zrna teska cetrdeset do pedeset

drama.Zatim su prosli konjanici na konjima cija je oprema bila sva utonula u

srebro,srmu i zlato.Poslije sviju isao je Kadizade Ibrahim-paša,otmjeno i dostojanstveno

poput velikog vezira."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

371.)

-Opisujuci Beograd i njegove stanovnike kaze:"Premda su beogradski muslimani

Poturi, oni ipak znaju srpski,bugarski,bošnjački i latinski nacin govora (istilah)...Sva

beogradska raja i povlasceni gradjani (beraya) su Srbi. Premda su blizu bošnjačkog i

bugarskog vilajeta, oni imaju svoj zaseban nepravilan nacin govora...Mnogi znaju

takodje i hrvatski,halijski ("galiye"), slovenski (islovos) i talijanski jezik. Imaju svoje

uvazene i postovane istorije. Brojevi su im,opet,kao u bošnjačkom jeziku: jedno

("yedlo")=1,dva (divva)=2,tri=3..."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice

91. i 92.)

-Govoreci o Zvorniku kaze:"Svi njegovi stanovnici su Bosanci.Nosnja im je dolama i

potijesne serhatske caksire.To je trgovacki svijet koji govori bosanski.Klima je

prijatna. Oko grada ima mnogo vinograda i bašca."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Cabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

384.)

-Opisujuci Stolac u Hercegovini,kaze:"Sve su kuce okrenute prema zapadu.Kako se

na uscu potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe,njih pokrece voda

potoka Dola.Sve rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulivaju se u rijeku

Neretvu.Zaledje varosi cine brda doline (rijeke) Dola.Narod nosi kalpake i bijele

turbane.Govore bosanski.To su,medjutim,pravi ratnici,veliki prijatelji stranaca i ljudi

od rijeci."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

419.)

-Govoreci o Foči,kaze:"Stanovnici (Foče) su u licu lijepi i divni ljudi,cistog

vjerovanja,pobozni su i dobri muslimani.muskarci nose raznobojnu cohanu

odjecu.Prvaci i velikasi zamotavaju bijele calme,a srednji stalez nosi pokratko odijelo i

caksire s kopcama,grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i kunovine.Govore

bosanski.Vecinom su trgovci.Hadzija (hodocasanika) i gazija (junaka) ima takodje

dosta."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim �abanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

409.)

-Opisujuci kasabu Ljubinje u Hercegovini:"Njegovi stanovnici su porijeklom iz

Novoga.Oni imaju nosnju kao Novljani: na glavi nose crven fes i berete i idu golih

cjevanica kao alzirske levente,jer su svi ladjari i fregatnici,ali opet medjusobno govore

bošnjački i latinski;svi su junaci koji ne znaju za strah ni bojazan."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

421.)

-Opisujuci grad Novi (Herceg-Novi),kaze:"Vecina stanovnika su arnautski,bosanski i

hrvatski junaci,koji nose tijesnu odjecu poput Alziraca i setaju golih cjevanica. Svi

oni, malo i veliko,nose  puske i barataju oruzjem.za pojasom nose nozeve i sablje i bijele

corde. Na glavu, oko crvenog fesa, stavljaju zavijace, a na ledjima nose ogrtace od

raznobojnih coha...Sjedaju u svoje fregate i zalijecu se na Klimente (arnautsko pleme

na crnogorskoj granici) i Crnogorce,koji se nalaze na suprotnoj strani. Isto tako

plijene obale otoka Pulje, obale spanske Klore i Sicilije i grabe plijen...ovaj Novski zaliv

prostire se prema jugu šest milja."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice

434. i 435.)

-Opisujuci Gabelu,grad na Neretvi,juzno od Capljine u Hercegovini,kaze:"To je

tvrdo zidan grad,cetverougaonog oblika,na obali rijeke Neretve,na teritoriji

hercegovackog sandzaka...Njegovi stanovnici,kao i ostali Krajisnici,nose bijele prsluke

i jecerme,a na glavi crveni fes,kao Alzirci i mletacke caksire (falare) i idu pod

oruzjem.Kad ustreba oni odlaze cak do Sicilije i pljackaju.Govore bošnjački....Na obali

Neretve nalaze se tri razlicite gradjevine pokrivene ceremitom. To je bio arsenal

(tersane guzleri). Tu,po nalogu Sulejmanovom,stalno stoje tri spremne galije (kadriga)."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim �abanovic,"Sarajevo-Publishing",1996, stranica

467.)

-Opisujuci,grad Karlovac u Vojvodini,koji se danas zove Sremski Karlovcikaze:"Prije

svega,u ovom šeheru ima vrlo mnogo vinograda i basca.Od njihovih specijaliteta

narocito su na glasu hljeb i sljive.Svi stanovnici su Bošnjaci.Ima osobito mnogo

hadzija i trgovaca.Iz ovoga sehera vidi se grad Kovilj,preko Dunava,nasuprot ovom

gradu,na teritoriji segedinskog sandzaka."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

518.)

-Kada opisuje Ilok,grad na desnoj obali Dunava u vinkovackom kotaru,na sjevernom

podnozju Fruske Gore,kaze:"Buduci da je klima dobra,mladici i djevojke su im

stasiti ;svi stanovnici su Bošnjaci.Tu ima mnogo dobrih ljudi.Isto tako ima ljudi koji

su prijatelji stranaca,gostoljubivi su,karakterni,blagi i mirni".

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

524.)

-Opisujuci Uzice u Srbiji, kaze:"U gradu postoji preko stotinu vodenica za mljevenje

brasna...Zbog prijatne klime,stanovnici su tako lijepi da im je lice rumeno kao

rubin. Otmjeniji svijet nosi curkove od raznobojne cohe postavljene

samurom, hermelinom, zlaticom i kunom. Oko glave zavijaju muslimanske

turbane. Svijet nizeg drustvenog polozaja nosi cohano odijeo, cakšire s kopvcama i

kalpake. Govore bosanski. Stanovnici jako vole strance, a svi su trgovci."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

387.)

-Kada opisuje Prijepolje u Sandzaku,kaze:"Ovdje postoje tri medrese,cetiri osnovne

skole i cetiri tekije...Klima je dosta blaga.Svi stanovnici nose potijesne arnautske

caksire i krajiska cohana odijela : na glavu stavljaju cohane kalpake razne boje,a govore

bosanski,srpski,bugarski i latinski.Vecina stanovnika su jedri momci,i svi idu golih

cjevanica,pašu sablje,maceve,duge nozeve i bodeze i idu potpuno naoruzani."."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

395.)

-Opisujuci Pljevlja u Sandzaku (TASLIDZE), gdje je, inace bilo sjedište hercegovackog

sandzaka od 1576. do 1831. godine,kaze: "Po zakonu (kanun) Sultana Sulejmana,

ovaj je grad sjediste hercegovackog paše u bosanskom ejaletu...

Od varoskih specijaliteta osobito su im poznate umjetnicki izradjene puske,takozvane

"dalyan" i "boyli" (duge) puške,cakmakli pistolji i "puske". Na glasu su i pljevljanski

konji, koji tuku kamen. Stanovnici grada ponašaju se pristojno i skromno. Oblace

cohane dolame, krajiške tijesne cakšire s kopcama i grube papuce, a na glavu stavljaju

krajiške kalpake od raznobojne cohe,samura i kune;nose maceve i puške, a bave se

trgovinom. Govore bosanski i svi su gostoljubivi, plemeniti i covjecni ljudi."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim �abanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice

397. i 399.)

-Kada opisuje Čajniče, kaze: "Prema Sulejman-hanovom katastarskom popisu

(tahrir), ova kasaba je pripadala teritoriji hercegovackog sandzaka. Ali,kako je ona carsko

krunsko dobro (hass-i humayun), stoji pod upravom deftedar-paše. Njom upravlja

vojvoda sa dvije stotine ljudi..".Seher ima pet muslimanskih i tri hriscanske

mahale...Ima deset dzamija sa mihrabom.Pet je povecih,a najimpozantnija je dzamija

Sinan-paše, zeta Mehmed-paše Sokolovica...Ova varoš nalazi se na opasnom mjestu, ali

je klima u njoj vrlo prijatna. To je napredan i naseljen kadiluk. Na sve strane su brda s

gorskim pasnjacima i vocnjaci.sela se dodiruju jedno s drugim,te su zgusnuta i

plodna naselja. Svi stanovnici govore bosanski i nose krajišku odjecu. Zene im nose

feredze od crnog platna i vladaju se vrlo uljudno. Mnogo drze do svoje casti i jako su

pobozne. Stanovnici su prave Bozje sluge, a posebno moj prijatelj i dobrotvor Hadzi

Sefer. Sve su to ljudi od rza i obraza koji se bave svojim poslom i zive moralno. Oni su

veliki prijatelji stranaca, ljudi koji vole zabavu i uzivanja,pristupacni su i susretljivi."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice

399.,400.,402. i 403.)

-Opisujuci Nevesinje,kaze:"U ovoj varoši zimska studen nije pretjerana,nego

umjerena,a kako je i klima prijatna,u njemu ima ljepotica.Svi govore bošnjački, oblace

turbane i kalpake...Na sve cetiri strane varoši napravili su na osam mjesta do neba

visoke kule na po cetiri skele (gemi direkleri)".

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica

417.)

-Govoreci o Jajcu,kaze:"To je vrlo star grad.Jajce na bošnjačkom jeziku znaci jaje...

To je kadiluk u bosanskom ejaletu, u rangu Kadiluka od stotinu i pedeset aspri.

Nahije su mu jako bogate...Grad se uzdize do nebeskog svoda."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice

207. i 208.)

-Evlija pise i o Prvom Rječniku Bosanskoga Jezika (iz 1631.godine), i o tome

kaze: "Ucenjaci i pjesnici seher-Sarajeva napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku

u stihovima,po uzoru na perzijsku knjigu šahidi, iz koga su ovdje prenesena dva

metruma."

(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica